
Pravoslavna crkva Sv. apostola Pavla nalazi se u podgrađu Petrovaradinske tvrđave, u severoistočnom krilu Vojne bolnice. Sagrađena je 1922. za potrebe puka vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Crkvu je osveštao Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Dimitrije, 14. jula 1926, uoči Svetih Vračeva. Iste godine je kralj Aleksandar Karađorđević tokom svoje posete Petrovaradinu, crkvi poklonio zvono sa natpisom: «Srpskom pravoslavnom narodu Petrovaradina pri hramu Vavedenja Presvete Bogorodice, na dar, Aleksandar Prvi». Crkva je obavljala funkciju do Drugog svetskog rata. Nakon rata, nacionalizacijom crkvene imovine, pretvorena je u magacin lekova Vojne bolnice u Petrovaradinu. Tek zalaganjem pripadnika Vojnomedicinskog centra u Petrovaradinu ‘92/’93.god, zgrada je obnovljena i vraćena prvobitnoj nameni, kao Hram Sv. Apostola Pavla. Zato je Vojnomedicinski centar 1998. odlikovan ordenom Sv. Save prvog stepena od strane Patrijarha Srpske pravoslavne crkve Pavla. Predanim zalaganjem i ljubavlju protojereja-stavrofora dr Bože Sovilja, pokreće se u Petrovaradinu crkveni život. Obnovivši hram, obnavlja se i duhovnost u Petrovaradinu. Prota Boža je punih 21 godinu bio paroh u ovom hramu. Za vreme njegovog duhovnog rada podignuta je prva kapela Fruškogorskoj Bogorodici. Ovaj hram je vremenom iznedrio nove hramove u Petrovaradinu. Posle odlaska u zasluženu mirovinu, za starešinu hrama Sv. ap. Pavla dolazi protonamesnik Blagoje Katić. Nastavljajući tradiciju svog duhovnog oca sa predanom duhovnom praksom, hram se duhovno obogaćivao i rastao, te je sagrađena nova kapela nazvana „kapela za sozercanje“. U njoj se nalaze ikone Fruškogorske Bogorodice, Hrista Pantokratora i četiri svetitelja: Sv. Serafim Sarovski, Sv. Nektarije Eginski, Sv. Naum Ohridski i Sv. Jovan Šangajski. Sve pomenute ikone su rad umetnika Vladimira R. Labata. Fondacija VRL, Vladimir R. Labat i narod parohije su donacijama, verom, ljubavlju, i sabornošću podržali izgradnju kapela, liturgije i život crkve. Prostor hrama i porte odiše mirom i duhovnošću koja se s ljubavlju i stalnim liturgijskim bogosluženjem godinama širi kroz čitav region.
Tekst: Lucija Selaković Labat